Med – čuva zdravlje i liječi bolest

dc336ee45a67a2f7ccf0b61877d31cc74b38121b
Slika preuzeta sa www.snappygoat.com

Med je sladak i gust hranjivi proizvod kojeg proizvode pčele od skaupljenog cvjetnog nektra. Sadrži gotovo sve sastojke od kojih je izgrađen i ljudski organizam. Budući da med lako upija vodu, u saćama ga pčele štite voskom. Glavni sastojci meda su različiti oblici šećera koji se većinskim dijelom (75%) sastoje od jednostavnih šećera monosaharida. Cvjetni nektar predstavlja glavni izvor šećera u medu. Med sadrži monosaharide (fruktoza, glukoza), zatim disaharide (maltoza, turanoza, izomaltoza, saharoza, maltuloza, izomaltuloza, nigeroza, trehaloza, glutiloza, lami-narbioza, entibioza) te trisaharide (erloza, panoza, maltotrioza, kestoza, izomaltotrioza, glukopiranoza, melecitoza, izopanoza, teanderoza). U njegovom sastavu možemo pronaći i vodu, no najviše u omjeru 15-20%. Ostali sastojci obično čine manje od 1% sastava. Ti vrlo vrijedni sastojci su vitamini (B1, B2, B5, B6, C, D, E, K), organske kiseline (mravlja, oksalna, jantarna, limunska, vinska, mliječna, glukonska, piroglutaminska, maleinska, valerijanska i benzojeva), bjelančevine (biljnog i životinjskog/pčelinjeg podrijetla) te minerali (silicij, aluminij, željezo, kalcij, magnezij, natrij, kalij, mangan, bakar, krom, nikal, cink, kobalt, antimon, olovo i fosfor). Iako se radi o izrazito niskim udjelima, ovi sastojci su izrazito važni za ljudski organizam, a sam sastav meda uvelike ovisi i o izvoru prikupljanja.

Postoji nekoliko podjela meda – prema podrijetlu i konzistenciji dijelimo ga na nektarni med, med medljikovac, kremasti i ekspresni med, a prema načinu na koji se med izdvaja iz saća razlikujemo:  vrcani (med se iz saća vadi pomoću centrifugalne sile), topljeni (med se iz saća vadi zagrijavanjem izdrobljenih saća) i muljani med (med se iz saća dobiva hladnim mljevenjem saća, najzdravija vrsta meda).

af89d05e963350ed4260b043388355f590ba4bc0
Slika preuzeta sa www.snappygoat.com

Pretklinička istraživanja provedena na stanicama, kulturama tkiva i laboratorijskim životinja ukazala su na blagotvorna djelovanja meda na zdravlje. U posljednje vrijeme ispitivanja provedena na ljudima ukazuju na moguće ljekovito djelovanje meda na različite kronične bolesti ili barem na ublažavanje faktora rizika koji do njih dovode. Rezultati istraživanja također upućuju na hipoglikemijsko djelovanje meda u smislu snižavanja razine glukoze u krvi ukoliko se med konzumira natašte ali i nakon obroka, a čini se kako djeluje i na smanjenje inzulinske rezistencije u ciljnim stanicama, kao i na povećanje koncentracije samog inzulina u serumu.

Spoznalo se kako med dovodi do smanjenja rizika nastanka kardiovaskularnih bolesti putem sljedećih mehanizama:

  • poboljšanja profila lipoproteina u serumu – smanjuje razinu ukupnog kolesterola i lipoproteina male gustoće (LDL), a povećava razinu lipoproteina velike gustoće (HDL);
  • smanjenja oksidacijskog oštećenja LDL-a;
  • poboljšanja funkcije stanica endotela krvnih žila;
  • dobro proučenog pozitivnog utjecaja na stabilnost i funkciju membrane eritrocita koja dovodi do smanjenja njihovog raspadanja, tj. hemolize.

Ispitivanja koja se u posljednje vrijeme provode in vitro na stanicama i kulturama tkiva, a zatim in vivo na laboratorijskim životinjama, svjedoče o antikancerogenom potencijalu meda. Teorijski gledano, ti bi se učinci prvenstveno mogli pripisati polifenolima, posebice flavonoidima koji svoje djelovanje ostvaruju putem hormonskih receptora u jezgri ili citoplazmi, regulacijom pojedinih enzima uključenih u onkogenezu, zatim regulacijom prijenosa vanjskih štetnih utjecaja putem steroidnih hormona na DNK pri čemu se aktivira kaskadni sustav proteina kinaze, te naposljetku inhibicijom glikolize koja služi kao osnovni put za dobivanje energije u stanicama tumora, posebice onih nastalih kao posljedica zatajivanja mitohondrijske respiracije.

Liječenje medom naziva se apiterapija, a znanstveno je dokazano kako med posjeduje antibakterijska i antigljivična svojstva. Med se od davnina koristi kod zacijeljivanja rana. U današnje vrijeme ponovno ulazi u upotrebu u modernom saniranju rana jer se lako primjenjuje, bezbolan je i ugodan, ne pokazuje štetne učinke na tkiva, te ima antibakterijsko i epitelizacijsko djelovanje (epitelizacija – proces ubrzanog dijeljenja stanica u svrhu prekrivanja nastalog oštećenja kože ili sluznice). Antibakterijski učinci meda dokazani su još 1892. godine. Med sadrži nekoliko spojeva s antibakterijskim djelovanjem a jedan od njih je i vodikov peroksid (H2O2) koji s fenolima u medu razgrađuje DNK bakterija. Vodikov peroksid i fenoli razvijaju kemijsku vezu koja rezultira fenolnom auto-oksidacijom. Polifenoli meda ključni su u oksidativnom djelovanju vodikovog peroksida. Utvrđeno je kako je ne-peroksidno antimikrobno djelovanje meda povezano s organskim kiselinama koje sadrži, a pritom ne utječe na  pH vrijednost meda. Med također posjeduje i antigljivično djelovanje te je dokazano kako djeluje na gljivice iz porodice Candida. Također, dokazano je i blagotvorno djelovanje meda na seboroični dermatitis. Bitno je istaknuti kako ne djeluje svaki med jednako već se osobine i djelovanja razlikuju od meda do meda i ovise o biljkama od kojih je med dobiven i na kojem geografskom području.

3df97a2ffbd2d3632d330c2c8bcfcce822bb955c
Slika preuzeta sa www.snappygoat.com

Med je potrebno čuvati na tamnim, suhim i čistim mjestima, gdje nije prehladno. Još su se stari Egipćani bavili medarstvom te su u Tutankamonovoj grobni pronađene teglice jestivog meda stare 3000 godina.