Metabolizam alkohola

Metabolizam je proces koji se odvija u našem tijelu te se njime probavljive tvari pretvaraju u druge spojeve. Tijekom tog procesa, neke tvari postaju više a druge pak manje toksične. Oksidacija, kojom se tijelo čisti od alkohola, također je jedan od procesa metabolizma. Alkohol se oksidacijom uklanja iz krvi kako ne bi oštetio druge organe i stanice u tijelu. Dio alkohola koji konzumiramo nepromijenjen ostaje u dahu ili u mokraći, a ostatak se iz tijela izbacuje procesom metabolizacije u jetri. Postotak alkohola je uvijek veći kad se mjeri u krvi. Nakon konzumacije, alkohol se kroz želudac i crijeva apsorbira u krv, gdje se metabolizira s enzimima (tjelesne kemikalije koje razgrađuju druge kemikalije u tijelu).

Alkohol-dehidrogeneza (ADH) jetreni je enzim koji sudjeluje u metaboliziranju alkohola u acetaldehid. On se zatim metabolizira u acetat te se kasnije može metabolizirati na ugljični-dioksid i vodu. U procesu metaboliziranja alkohola u jetri sudjeluju i drugi enzimi, poput enzima citokroma P450IIE1 (CYP2E1) koji se povećava nakon kroničnog opijanja. Jetra tijekom jednog sata može preraditi odnosno metabolizirati određenu količinu alkohola. Brzina metaboliziranja ovisi o količini jetrenih enzima, a ona može varirati od osobe do osobe. Glavni enzimi za jetre za metabolizaciju alkohola su alkohol-dehidrogeneza i aldehid-dehidrogeneza. Nalaze se u više različitih molekularnih oblika te se njihova učestalost i količina razlikuju na rasnoj i genetskoj osnovi. Samim tim, razlikuje se i brzina metaboliziranja alkohola. Nakon jednog alkoholnog pića, alkohol ne može detektirati nakon 3 sata; nakon dva popijena alkoholna pića, alkohol se u krvi ne može detektirati nakon 4,5 sati; nakon tri popijena alkoholna pića, alkohol se u krvi ne može detektirati nakon 6 sati; nakon četiri popijena alkoholna pića, alkohol se u krvi ne može detektirati nakon 7 sati. Ukoliko isto alkoholno piće konzumiramo tokom dužeg perioda, razina alkohola u krvi će biti manja.

Smatra se kako nakon konzumiranja jednog pića količina alkohola u krvi svoj vrhunac dostiže nakon 30-45 minuta. Treba znati kako je proces metaboliziranja alkohola sporiji od procesa apsorpcije alkohola te prilikom konzumacije alkohola treba biti oprezan kako ne bi došlo do intoksikacije organizma. Također, na apsorpciju i metaboliziranje alkohola u tijelu utječu i drugi faktori kao što su hrana i spol. Popunjenost želuca utječe na brzinu apsorpcije alkohola, kao i vrsta pojedene hrane. Kad je želudac prazan, alkohol se tri puta brže apsorbira u tijelo, nego kada je želudac pun. Kod žena je nakon konzumacije jednake količine alkohola, njegova koncentracija u krvi veća nego kod muškaraca, te su žene osjetljivije na bolesti povezane s konzumiranjem alkohola. Žene imaju manje ADH jetrenog enzima u želucu, te time veća količina alkohola odlazi u krv.

Iako alkohol ima visoku energetsku vrijednost, njegovo konzumiranje ne utječe na povećanje tjelesne mase, štoviše kod žena koje piju alkohol tjelesna težina je mnogo niža nego kod žena koje ne piju alkohol. Konzumiranje alkohola utječe i na ravnotežu spolnih hormona. Konzumacija alkohola muškarcima uništava testise i proizvodnju sperme, te sintezu testosterona, što može dovesti do feminiziranja (npr. povećanje grudi). Kod žena alkohol utječe na povećanu proizvodnju estradiola, najvažnijeg oblika estrogena. Konzumacija alkohola negativno utječe i na metabolizam lijekova i njihovu učinkovitost. Enzim CYP2E1 koji se aktivira kod kroničnog alkoholizma, u interakciji sa lijekovima protiv bolova koji sadrže Acetaminofen (Paracetamol), dovodi do razgradnje acetaminofena na spojeve koji mogu izazvati oštećenja jetre.

U razgradnji alkohola u organizmu pomažu glikoprotein Transferin (CDT) koji služi za prijenos enzima željeza te je relativno nov biokemijski parametar koji se koristi, te enzimi Gama-glutamil transferaza (GGT) koji sudjeluje u prijenosu aminokiselina i peptide i elijsku membranu, Aspartat transminaza (AST) koji katalizira reakciju u stanicama u kojoj iz aspartata i alfa-ketoglutarata nastaju oksalacetat i glutamat, alanin transminaza (ALT) katalizira reakciju u stanicama u kojoj iz alanina i alfa-ketoglutarata, nastaje piruvat i glutamat. Prekomjerno uživanje alkohola dokazuje se mjerenjem CDT-a, GGT-a, ALT-a, AST-a, HDL kolesterola, te promjene srednjeg volumena eritrocita (MCV). Razina GGT-a u krvi se na normalnu razinu može smanjiti nakon 2-5 tjedna, dok se razina CDT-a vraća u normalnu referentnu razinu nakon 1-2 mjeseca. Kako mu najduže treba da se vrati u normalu, mjerenje CDT-a u krvi je najpouzdaniji test, ali pošto je CDT relativno nov biokemijski parametar preporuke su da se koriste kombinacije svih testova za dobivanje točnih rezultata. AST i ALT ukazuju na oštećenja jetre uzrokovana alkoholom.

 

Izvori:

  1. “Alcohol Metabolism“,
    http://pubs.niaaa.nih.gov/publications/aa35.htm
  2. “First pass metabolism of ethanol: An important determinant of blood levels after alcohol consumption“,
    J. K. Julkunena, L. Tannenbauma, E. Baraonaa, C.S. Lieber
    http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/0741832985901119
  3. “Genetic polymorphism of enzymes of alcohol metabolism and susceptibility to alcoholic liver disease“,
    William F. Bosron, Lawrence Lumeng, Ting-Kai Li
    http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/0098299788900192
  4. “Genetic polymorphism of human liver alcohol and aldehyde dehydrogenases, and their relationship to alcohol metabolism and alcoholism“,
    William F. Bosron, Ting-Kai Li
    http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1002/hep.1840060330/full
  5. “Observations on the Distribution of Alcohol in Blood, Breath, and Urine“,
    P. Payne, D. W. Hill, N. W. King
    https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1843436/pdf/brmedj02534-0028.pdf
  6. http://hrcak.srce.hr/342
  7. http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0140673670902229
  8. http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/j.1530-0277.1996.tb05261.x/full
  9. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1003236/pdf/westjmed00091-0063.pdf